Read the Bible

¹ Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe.² Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga.³ Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga;⁴ reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom",⁵ da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori.

⁶ Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku,⁷ vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića:⁸ prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući⁹ u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina;¹⁰ i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu.¹¹ Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati;¹² bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla;¹³ i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica:¹⁴ "Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet;¹⁵ zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.¹⁶ Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim;¹⁷ svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom.¹⁸ Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi.¹⁹ Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put;²⁰ uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu."²¹ Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama.²² I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka²³ dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati.

²⁴ Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta.²⁵ Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama.²⁶ Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.²⁷ U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.